Otkriće olupine Giuseppe Garibaldi – Povijest oživljena ispod mora
Dubrovački grob ponosa Talijanske mornarice
Od svih mojih ronjenja po cijeloj jadranskoj obali, najbolja su bila ronjenja u okolici Molunta, Cavtata i Dubrovnika i to zahvaljujući prekrasnim olupinama u Dubrovačkom podmorju.
Znali smo doslovce cijele dane godišnjeg odmora „gubiti“ na ronjenje - na našu radost i na žalost naših obitelji. Vrijeme je prolazilo kao od šale na punjenje boca, planiranje ronjenja, ronjenje i duge dekompresije. Još bismo usput na povratku s ronjenja provjeravali zadive s ribarskih karata i nadali se da bi oni mogli skrivati neku još neotkrivenu olupinu. Navečer bi punili boce, pregledavali video snimke i sutra sve ispočetka.
Sve je to mog prijatelja Damira i mene navelo da konačno okupimo ekipu, snimimo dubrovačke olupine i napravimo o njima dokumentarni film koji će i drugima pričati onako kako olupine pričaju roniocima koji ih vide. Početkom ljeta 2009. godine ekipa je okupljena i spremna za akciju u sastavu Ivan Cvirn - snimatelj i producent, Marijan Vrdoljak - novinar i scenarist, Dinko Jović, Uroš Jelić i Damir Mlinarić kao ronilački „modeli“ i ja kao podvodni snimatelj.
„Lako je tako“
Rezervirali smo termin za sredinu kolovoza kod našeg prijatelja Bobe Obradovića, vlasnika ronilačkog centra Epidaurum, gdje smo imali nabolje uvijete za organizaciju tehničkog ronjenja, od posebnih prostorija gdje smo punili boce, slagali rebreathere do odličnog prostranog broda kojeg nam je Bobo ustupio samo za naše potrebe, i ono što je najbitnije, nije bilo našeg zahtjeva a da Bobo nije odgovorio „može, sve može“. Uz takvu podršku ona stara kaže „lako je tako“.
Smjestili smo u centar boce s kisikom i helijem, rebreathere, dvobocnike, stageve i svu ostalu opremu. Najprije smo podijelili obaveze punjenja i planiranje ronjenja tako da smo vrlo brzo bili gotovi s pripremama. Naš plan je obuhvaćao nekoliko olupina od kojih je prvi na redu bio talijanski tanker Ardor. Ardor leži uspravno na 82 metra dubine i dug je gotovo 150 metara. Olupina je izuzetno zanimljiva za ronjenje, možete izgubiti sate pod vodom istražujući prostorije unutar broda ili obilazeći nadgrađe izvana. Pretpostavljam da je na njoj bilo vrlo malo posjetitelja jer na svakom dijelu broda možete vidjeti zanimljive detalje koji su s ostalih olupina odavno već nestali. Kako su vremenske prilike bile odlične, gotovo bez struje pod vodom, snimili smo provu i sidra, no zbog velike dužine broda stigli smo obići samo još pramačno nadgrađe koje je ujedno i najinteresantnije mjesto za ronjenje na ovoj olupini. Bio je to dobar početak naše misije.