Scapa Flow najveće groblje brodova u Europi
Kada sam primio poziv od Leona Scamahorna vlasnika tvrtke ISC koja proizvodi rebreathere od milja zvane MEG za zajedničko ronilačko druženje isti tren sam vratio mail „ I'm in “.
Ronilački izlet je bio organiziran prvenstveno za upoznavanje Meg CCR instruktora sa novim rebreatherom „mlađim i manjim bratom MEG-a“ Pathfinderom. Kako su ronioci uvijek željni dobre zabave i ronjenja, pa makar morali usput i nešto raditi, ronilačka lokacija za savršeni spoj bila je Scapa Flow.
Većina ronioca je čula za Scapa Flow, mjesto toliko bogate ratne povijesti da jednostavno mora biti jednog dana u planu za putovanje. Kao i za sve udaljene lokacije najbolje je imati dobrog vodiča, naš „ čovjek za vezu“ je bio iskusni ronilac i instruktor Dennis Vessey.
Od prvog poslanog maila sve je bilo savršeno organizirano, dobio sam informacije o letovima, transportu vlakovima i busevima pa sve do pojedinačnih dijelova opreme za ronjenje koje sam morao ponijeti sa sobom ili naručiti za unajmljivanje na samom ronilačkom brodu. Trebalo je još samo spakirati rebreather i svu ostalu ronilačku i foto opremu u dva veća kovčega. Vrlo brzo sam shvatio da je to nemoguće tako da sam pridodao još jednu carry-on torbu od 20-tak kila.
Cijela ekipa se sastala u Dennisovoj kući u gradu Scunthorpe-u, instruktori su došli iz Nizozemske, Belgije, Švicarske, Norveške, SAD-a i Engleske. Nakon upoznavanja i zajedničke večere, rano ujutro smo krenuli iznajmljenim kombijima prema Scapa Flow. Svaki ulazak u auto je započinjao riječima think left, ali nisu mislili na političku orijentaciju. Naime svima je bilo vrlo teško voziti kombije lijevom stranom, ja sam na sreću bio oslobođen tog zadovoljstva ovaj put.
Nakon cjelodnevnog putovanja, vozila smo ukrcali u trajekt za otočje Orkney, ronilački centar domaćin bio je Radiant Queen. Vlasnica Emily Turton nas je smjestila u hotel nakon čega smo obišli jedina dva pub-a u mjestu i u ponoć kada pada noć u ovom dijelu svijeta smjeli smo ići na spavanje.
Sutradan smo ukrcali opremu na 15-metarski brod. Odmah smo imali kratki „safety meeting“ te smo krenuli s upoznavanjem broda i strogih Emilynih pravila. Kada smo punili sofnolime za rebreathere bila je posebna procedura, kada se oblačila ili skidala oprema bila je posebna procedura … nismo se mogli suzdržati da se ne smijemo iza njezinih leđa, ali ubrzo smo shvatili da je u biti sve organizirano i podređeno što ugodnijem i sigurnijem boravku nas ronioca. Na kraju smo bili upoznati s definitivno najboljom alatkom na brodu - liftom. Sve olupine bile su označene s bovom na površini, ali brod se ne veže na njih već se svakog ronioca posebno „baca“ na bovu. Kako su olupine vrlo blizu jedna druge tako je bilo moguće da se podijelimo u dvije grupe i ronimo na različitim olupinama. U Scapa-i ima desetak brodova koji voze ronioce, da se ne bi desilo da izađete na krivi brod dogovoreni su znakovi, tako da kad izronite pokažete znak rukama i vaš brod dolazi po vas. I onda definitivno najbolji dio ronjenja kad spuste lift u vodu, jednostavno zakoračite na njega, dignu vas i napravite nekoliko koraka i sjednete na klupu za skidanje opreme, savršeno.
Ronilački izlet je bio organiziran prvenstveno za upoznavanje Meg CCR instruktora sa novim rebreatherom „mlađim i manjim bratom MEG-a“ Pathfinderom. Kako su ronioci uvijek željni dobre zabave i ronjenja, pa makar morali usput i nešto raditi, ronilačka lokacija za savršeni spoj bila je Scapa Flow.
Većina ronioca je čula za Scapa Flow, mjesto toliko bogate ratne povijesti da jednostavno mora biti jednog dana u planu za putovanje. Kao i za sve udaljene lokacije najbolje je imati dobrog vodiča, naš „ čovjek za vezu“ je bio iskusni ronilac i instruktor Dennis Vessey.
Od prvog poslanog maila sve je bilo savršeno organizirano, dobio sam informacije o letovima, transportu vlakovima i busevima pa sve do pojedinačnih dijelova opreme za ronjenje koje sam morao ponijeti sa sobom ili naručiti za unajmljivanje na samom ronilačkom brodu. Trebalo je još samo spakirati rebreather i svu ostalu ronilačku i foto opremu u dva veća kovčega. Vrlo brzo sam shvatio da je to nemoguće tako da sam pridodao još jednu carry-on torbu od 20-tak kila.
Cijela ekipa se sastala u Dennisovoj kući u gradu Scunthorpe-u, instruktori su došli iz Nizozemske, Belgije, Švicarske, Norveške, SAD-a i Engleske. Nakon upoznavanja i zajedničke večere, rano ujutro smo krenuli iznajmljenim kombijima prema Scapa Flow. Svaki ulazak u auto je započinjao riječima think left, ali nisu mislili na političku orijentaciju. Naime svima je bilo vrlo teško voziti kombije lijevom stranom, ja sam na sreću bio oslobođen tog zadovoljstva ovaj put.
Nakon cjelodnevnog putovanja, vozila smo ukrcali u trajekt za otočje Orkney, ronilački centar domaćin bio je Radiant Queen. Vlasnica Emily Turton nas je smjestila u hotel nakon čega smo obišli jedina dva pub-a u mjestu i u ponoć kada pada noć u ovom dijelu svijeta smjeli smo ići na spavanje.
Sutradan smo ukrcali opremu na 15-metarski brod. Odmah smo imali kratki „safety meeting“ te smo krenuli s upoznavanjem broda i strogih Emilynih pravila. Kada smo punili sofnolime za rebreathere bila je posebna procedura, kada se oblačila ili skidala oprema bila je posebna procedura … nismo se mogli suzdržati da se ne smijemo iza njezinih leđa, ali ubrzo smo shvatili da je u biti sve organizirano i podređeno što ugodnijem i sigurnijem boravku nas ronioca. Na kraju smo bili upoznati s definitivno najboljom alatkom na brodu - liftom. Sve olupine bile su označene s bovom na površini, ali brod se ne veže na njih već se svakog ronioca posebno „baca“ na bovu. Kako su olupine vrlo blizu jedna druge tako je bilo moguće da se podijelimo u dvije grupe i ronimo na različitim olupinama. U Scapa-i ima desetak brodova koji voze ronioce, da se ne bi desilo da izađete na krivi brod dogovoreni su znakovi, tako da kad izronite pokažete znak rukama i vaš brod dolazi po vas. I onda definitivno najbolji dio ronjenja kad spuste lift u vodu, jednostavno zakoračite na njega, dignu vas i napravite nekoliko koraka i sjednete na klupu za skidanje opreme, savršeno.